Pogledala sam ponovno u Rivena, a on je hodao gore – dolje po prostoriji pokušavajući shvatiti kako bi mogli izaći. Pogledao je kroz maleni prozorčić, pa je uzdahnuo i nastavio hodati dalje. Vidjela sam koliko je zabrinut zbog svega. Bili smo svi zabrinuti, ali Riven je prvi put to pokazao pred svima.

Tjedan dana smo bili ondje, možda i više, a on je cijelo vrijeme bio smiren i nije se svađao ni s kim, ali one večeri sam mogla vidjeti koliko je živčan zbog svega. Nagnula sam glavu na zid i zatvorila oči, te slušala tišinu oko sebe. Tišina je ono što sam najviše mrzila u zadnje vrijeme zbog čega mi je vrijeme sporo prolazila. Pitala sam se zbog čega nitko od nas ne priča o tome gdje smo i zbog čega smo ovdje. Nisam htjela jedina pričati o tome i nisam se htjela samo ja truditi i razmišljati kako bismo mogli izaći odavdje.

Htjela sam malo spavati. Bila sam premorena, umorna i htjela sam samo spavati. Možda kad se probudim budem shvatila da je sve ovo bio san, da sam kod kuće i slobodna.

Probudila su me vrata. Trgnula sam se i ugledala Rivena kako podiže pladnje s poda. Približio mi se i dao mi jedan, te sjeo kraj mene.

„Stavio sam ti svoj sir na kruh.“ –rekao je.
„Hvala.“ –okrenula sam se prema njemu.
„Ja nisam alergičan na salamu, pa ću se najesti i od toga.“
„Hvala puno.“
„Nema na čemu.“ –nasmiješio se. „Uspjela si se naspavati?“
„Malo.“ –uzdahnula sam. „Najrađe bi imala mekani krevet, a ne spavala po tvrdom tlu, ali bolje išta nego ništa!“
„A nadam se da ćemo uskoro izaći.“ –nastavio je.
„Obećao si mi!“
„Znam. Pokušat ću održati obećanje!“
„Vas dvoje ste cura i dečko?“ –čula sam Daisyn glas.

Oboje smo se okrenuli prema njoj, pa pogledali jedno prema drugom i počeli smo se smijati dok nas je ona začuđenog izraza lica promatrala.

„Ne.“ –Riven je odmahnuo glavom. „Poznanici iz škole!“
„Oh. Oprosite! Izgledali ste mi dovoljno bliski da bi to pomislila!“ –nastavila je ona.
„Da si nas upoznala dan prije nego što ste došli, ne bi razmišljala tako!“ –nasmiješila sam se.
„Sigurno niste poput njih dvoje!“ –pokazala je na Reeca i Claya. „Clay nikada nije prešao preko našeg prekida!“
„Vas dvoje ste bili skupa?“ –zbunjeno sam upitala.

Bila sam jako zbunjena jer je ona ipak bila cura njegovog brata. Nisam mogla očekivati da bi itko mogao biti takva osoba da se spetlja s bratom od bivšeg, ali nisam htjela suditi prije nego doznam cijelu priču.

„Clay je bio jako dobar dečko, zabavan, simpatičan, a onda je upao u loše društvo i postao je osoba kakvu nikada nisam podnosila. Zbližila sam se s Reecom i sad smo skupa!“ –uzvratila je.
„Lijepo.“ –rekli smo Riven i ja istovremeno.
„Ne bih upao u krivo društvo da se ti nisi spetljala s mojim bratom!“ –pogledao ju je bijesno Clay.
„Opet počinjemo s tim glupostima?“ –prevrtila je očima.
„Nisu gluposti, Daisy! Spetljala si se s njim prije nego sam ja postao drugačiji prema tebi!“
„Ne glupiraj se. Ne shvaćaš kako stvari zapravo idu i pokušavaš biti žrtva u cijeloj ovoj priči, ali razmisli malo!“
„Ne laži!“
„Prestani se izderavati na nju!“ –Reece se ljutito dignuo s poda.
„Uf, nemojte se svađati, molim vas!“ –Riven je uzdahnuo i dignuo se s poda, te odmaknuo Reeca s onog mjesta.
„Neću dopustiti da se dere na nju!“
„Derat ću se koliko mi se bude dalo!“ –nadodao je ljutiti Clay.
„Ma molim vas, prestanite!“ –viknula je Daisy.
„Tišina!“ –bijesno sam se podignula s poda i gledala ih ljutito.

Okrenuli su se zbunjeno prema meni, a ja sam gledala bijesno u njih. Nisam ih više mogla slušati kako se svađaju. Nisam više mogla biti među njima. Nisam podnosila deranje i htjela sam da se među nama normalno priča, ali znala sam kako to možda nikada neće biti moguće!“

„Umjesto da se svađate, mogli biste razmisliti o načinu da izađemo iz ove glupe prostorije!“ –nastavila sam. „Iskreno, ne sluša mi se što se dogodilo među vama niti me ne zanima. To riješite kad izađemo odavde, ali sada želim da razmislite malo o svemu!“

Okrenula sam se i ljutito sjela natrag na svoje mjesto. Primjetila sam kako još šokirano gledaju u mene, a onda su se Clay udaljio od Daisy dok je Reece sjeo kraj nje. Riven je gledao u mene i dalje zbunjeno, a onda mi se nasmiješio, pa je sjeo kraj mene. Bilo mi je drago što sam izbacila iz sebe sve što sam imala za reći jer ovako su zašutili i smirili se, pa sam razmišljala kako možda postoji nada da razmisle o tome kako bismo mogli pobjeći i biti napokon slobodni. Pogledala sam onda u Rivena pošto sam osjetila njegove poglede na sebi. Okrenuo se i nastavio gledati negdje drugdje.

Zbunjeno sam podignula obrvu, odmahnula glavom i nagnula glavu na skvrčena koljena. Nadala sam se da ćemo uskoro izaći. Nisam više htjela biti zatvorena. Nisam inače bio tip koji je volio visiti kod kuće i pogotovo ne u mračnim prostorijama. Htjela sam što prije biti slobodna, ali kad će doći trenutak naše slobode?